Kako se provodi endodontska terapija?

Proces liječenja zuba sastoji se od uklanjanja upaljenog, oštećenog ili propalog sadržaja iz unutrašnjosti zubnog kanala, ručnu ili mašinsku mehaničku
obradu unutrašnjih zidova kanala poznatim „iglama“, ispiranje posebnim rastvorima, ukoliko je prisutna infekcija korištenje antimikrobnih „bioloških“
punjenja i konačno hermetičko punjenje ili brtvljenje kanala specijalnim pastama i kočićima. Nakon završetka procesa liječenja neophodna je restauracija krune zuba izradom ispuna ili fiksne protetske nadoknade. Preporučeno je da se to obavi u vremenu od mjesec dana od punjenja kanala korijena. Terapiji se mogu dodati antibiotici, ali samo u slučaju naglog otoka ili kod pojave opštih simptoma (temperatura) i slabijeg imuniteta. U slučaju pojave bolova, po potrebi se primjenjuju analgetici.
Endodontska terapija se može izvesti ili u jednoj seansi ili liječenje zahtijeva više posjeta stomatološkoj ordinaciji. Ovo zavisi od dijagnoze, odnosno
stanja zuba. Ako je postojao periapikalni proces ili granulom zub se nakon endodontskog tretmana ponovno kontroliše nakon šest mjeseci, nakon godinu, odnosno
dvije godine. Uspješnost liječenja procjenjuje pojavom cijeljenja granuloma, njegovog iščezavanja i procesa stvaranja nove kosti na njegovom mjestu. Ovaj segment endodontskog liječenja je jako bitan jer pokazuje da se periapikalni proces može liječiti endodontskim tretmanom što u velikom broju slučajeva pomaže i izbjegavanju hirurškog tretmana.
Uzrok nastanka procesa uz vrh korijena su mikrorganizmi iz korijenskog kanala. Nakon što njih uklonimo granulom sam zacijeli. Zub koji je liječen će neko vreme sigurno biti osjetljiviji od drugih zuba, dok se procesi obnove i zarastanja ne završe i s tim pacijent mora biti upoznat. Neophodno je strpljenje, al i redovne kontrole kod stomatologa.
Ako je endodontska terapija dobro provedena, zub nastavlja funkcionisati kao i ranije i predstavlja izuzetno dobru osnovu za eventualnu buduću protetsku nadoknadu. Posljedica loše terapije je ponavljanje liječenja, neka od hirurških procedura poput apikotomije ili čak konačno vađenje zuba.
Postoji mnogo razloga zašto endodontska terapija nekada nije uspješna. Nekada su razlozi u samoj građi zuba, rasporedu kanala pri čemu nije moguće iglama ući u kanalski sistem i kanale obraditi na zadovoljavajući način. Nekada je uzrok greške i sam stomatolog koji se ne pridržava pravila i principa struke.
Ipak neophodno je naglasiti da liječenje zuba treba biti prvi izbor i da se nijedna nadoknada izgubljenog zuba ne može mjeriti sa dobro izliječenim korijenom zuba. Ovo je višestruko bitno za pacijenta, funkcionalno i estetski, ali i u finansijskom smislu jer je endodontska terapija značajno jeftinija od ostalih mogućih tretmana.
Jedna od misija stomatologa je mijenjanje zdravstvene svijesti naših pacijenata koji se još uvijek olako odlučuju na vađenje zuba koji boli, bez razmišljanja o mogućim posljedicama. Ugodno Vam „vađenje živaca“.

Doc.dr.sc. Selma Jakupović