EROZIJE ZUBA – RASTUĆI PROBLEM U KLINIČKOJ PRAKSI

1

Piše: Doc. dr. sc. Selma Jakupović, specijalista bolesti zuba i endodoncije

U razvijenim zemljama pojava karijesa, vodećeg oboljenja tvrdih zubnih tkiva je u padu. Ipak, ubrzan tempo života, promijenjen način ishrane, izloženost stresu i velikom broju fizičko-hemijskih faktora dovode do nastanka različitih nekarijesnih oštećenja na zubima savremenog čovjeka. U grupu oštećenja zuba koji nisu karijes, spada i dentalna erozija, promjena koju nalazimo na zubima djece i odraslih.

Erozija zuba predstavlja nepovratni gubitak tvrdih zubnih tkiva koji nastaje usljed hemijskog djelovanja kiselina. Za razliku od načina na koji nastaje karijes, u nastanku erozija ne učestvuju bakterije. Osim naziva dentalna erozija, često se za ovu pojavu koriste termini dentalna korozija ili hemijsko otapanje.

Proces erozije zuba podrazumijeva razlaganje/otapanje minerala cakline i dentina, usljed djelovanja kiselina, što se dešava kada pH vrijednost u usnoj šupljini padne na “kritični nivo“ od 5, 5 na kojem počinje demineralizacija tvrdih tkiva (slabljenje strukture zuba usljed gubitka minerala).

Djelovanjem kiselina mijenjaju se fizičko-mehaničke osobine cakline (elastičnost, čvrstoća), te ona postaje podložnija trošenju usljed djelovanja i nekih drugih faktora iz usne šupljine. Erozija zuba je kompleksan proces,obzirom da kiseline u usnu šupljinu dospijevaju iz vanjske sredine i iz samog organizma gdje zavisno od vremena izloženosti zuba kiselini, građi zuba, sastavu pljuvačke, te higijene pacijenta, dovode do nastanka erozije.. Opisane su i erozije koje se ne mogu objasniti nijednim poznatim uzročnim faktorom.

U unutrašnje izvore kiselina spada kiselina iz želuca, koja do površina zuba dolaze usljed probavnih poremećaja (GERB), povraćanja u trudnoći, te različitih poremećaja nervnog sistema. Karakteristične erozivne promjene na zubima viđaju se i kod osoba oboljelih od poremećaja prehrane (anoreksija, bulimija i EDNOS engl. eating disorders not othervise specified) čija je učestalost pojavljivanja značajno povećana u posljednja dva desetljeća.

Vanjski izvori kiselina vežu se za unos kisele hrane i pića, određenih lijekova ili izloženost kiseloj sredini zbog potreba profesije.

Sve vrste hrane i pića sa pH manjim od 5,5 mogu uzrokovati demineralizaciju zuba (npr. agrumi, sirće, jogurt, kisele salate, gazirana pića, sportska energetska pića, vino…).

Lijekovi utiču na nastanak erozije na više načina, direktno svojom kiselošću (npr. vitamin C, aspirin) ili izazivanjem sušenja usta (neki lijekovi za alergije, psihijatrijski lijekovi i narkotici). Dehidratacija, sistemske bolesti koje djeluju i na pljuvačne žlijezde, te zračenje u području velikih pljuvačnih žlijezda djeluju kao dodatni faktori u nastanku erozije. Također, dokazano je da četkanje zuba neposredno nakon konzumacije kiselog pića doprinosi nastanku erozije zbog čega se ne preporučuje barem sat vremena nakon izlaganja kiselim sadržajima. Također, pretjerana konzumacija alkohola može biti povezana sa nastankom erozija na zubima.

Profesionalna erozija javlja se kod osoba izloženih industrijskim plinovima koji sadrže kiseline, kao i kiselinama koje se koriste u galvanizaciji i proizvodnji baterija i oružja. Slične promjene nalazimo i kod profesionalnih kušača vina i plivača u bazenima sa većim količinama hlora.

Klinička slika erozije zuba

Izrazita erozija zubnih tkiva uzrokuje oštećenja oblika, funkcije i vitalnosti zuba. Površina zuba je izrazito sjajna, glatka i staklasta. Prednji zubi postaju stanjeni i prozirni, grizne ivice na sjekutićima  nazubljene,  dok se kvržice na postranim zubima smanjuju, te zubi izgledaju „kao istopljeni“. Amalgamske i kompozitne plombe se usljed gubitka zubnog tkiva izdižu, te strše iznad površine zuba. Kao posljedica djelovanja kiseline caklina postaje tanka i prozirna, što dovodi do vidljivosti žutkastog dentina. Zubi postaju osjetljivi na toplotne, mehaničke i hemijske stimulacije.

Dijagnoza erozije zuba

Dijagnozu erozije zuba veoma je teško postaviti u ranim fazama oboljenja, obzirom da su simptomi malobrojni. Problem predstavlja i činjenica da u svakodnevnoj stomatološkoj praksi ne postoji uređaj za otkrivanje erozije ili praćenje njenog napredovanja. Upravo zato, kod postavljanja dijagnoze najvažnije je pravovremeno i pravilno interpretiranje kliničke slike. Prvi koraci ka ispravnoj dijagnozi podrazumijevaju prikupljanje podataka o pacijentu tzv.„screening strategija“ koja omogućava nalazak poveznice između uzročnog faktora i erozije. Potrebno je uzeti detaljnu opštu anamnezu (zanimanje pacijenta, prehrambene i oralno higijenske navike, stil života), medicinsku (lijekovi, oboljenja) i stomatološku anamnezu.

 Terapija erozije zuba

Primarni cilj u terapiji erozivnih promjena zuba je identifikacija i eliminacija faktora koji izazivaju eroziju i provođenje preventivnih mjera koje će spriječiti njihovo dalje napredovanje.

 Preventivne mjere

Preventivne mjere kod pacijenata sa utvrđenom erozijom podrazumjevaju savjete o pravilnoj prehrani, stimulaciju protoka pljuvačke, fluoridaciju (upotreba preparata koji sadrže fluor) i odgovarajuće mjere oralne higijene.

Otpornost tvrdih zubnih tkiva može se povećati konzumacijom hrane bogate kalcijumom,fosfatima i puferima (mlijeko, mliječni proizvodi). Savjetuje se završavanje obroka mlijekom ili komadićem sira. Neophodno je smanjiti unos gaziranih i kiselih napitaka, posebno između obroka i pred spavanje, jer je izlučivanje pljuvačke u toku noći reducirano. Kisela pića treba piti brzo ili na slamku, a ne pijuckati i zadržavati u ustima. Preporučuje se stimulacija protoka pljuvačke upotrebom pastila, bombona i žvakaćih guma bez šećera. Pacijentima sa GERB-om savjetuje se ležanje na višem uzglavlju i izbjegavanje hrane i pića nekoliko sati prije spavanja.

Pravilno provođenje oralne higijene kod ovakvih pacijenata podrazumijeva upotrebu neabrazivnih pasti za zube i mekih četkica, te upotrebu preparata bogatih fluoridima (lakovi, premazi, tekućine za ispiranje usta) koji imaju zaštitni efekat i usporavaju razvoj erozije. Osobe koje su profesionalno izložene djelovanju kiseline trebaju koristiti odgovarajuću zaštitnu opremu za rad.

Restaurativni tretman

U terapiji erozije zuba neophodno je fokusirati se na rano otkrivanje i prevenciju, a manje na planiranje restaurativnog tretmana, koji je često zahtjevan, dugotrajan i skup. Rano otkrivanje uzročnog faktora povećava mogućnost za uspjeh i osigurava trajnost restaurativnog zahvata.

Za zbrinjavanje manjih erozija koriste se kompozitni materijali.

Tretman generaliziranih oštećenja je složen i kod uznapredovalih lezija često zahtijeva multidisciplinaran pristup, što podrazumijeva liječenje zuba, protetsku nadoknadu, te izradu zaštitnih nagriznih udlaga.

Osim dijagnostike i terapije erozivnog oboljenja zubnih tkiva, značaj stomatologa ogleda se i u činjenici da na osnovu promjena na zubima, kao dijela probavnog trakta, prvi mogu prepoznati postojanje određenih probavnih poremećaja, te pravovremeno uputiti pacijenta referentnom ljekaru.

Slika 1. Erodirane površine prednjih zuba

 molar 2 erozija

Slika 2. Erodirana, sjajna i glatka površina kutnjaka  sa gubitkom anatomskih obilježja zuba i vidljivim dentinom

VRSTA GAZIRANOG PIĆA PH

Slika 3. Ph vrijednosti gaziranih pića