UGODNO “VAĐENJE ŽIVACA”

stomatologiya-stomatology

 

Piše: Doc.dr.sc. Selma Jakupović, Specijalista bolesti zuba i endodoncije

 

 

Vjerovatno smo svi imali priliku razgovarati sa kolegama i prijateljima ili čak i sami uz bolnu grimasu prokomentarisati predstojeću posjetu stomatologu riječima: “Moram ići na liječenje zuba!“ ili „Moram vaditi živac”. Pojam vađenje živca ili liječenje korjenskog kanala odmah izazove pomisao na bolne procedure ulaska iglicama u korjenske kanale zuba pri čemu se iz prostora unutar zuba pokušava očistiti upaljeno i bakterijama inficirano tkivo. Velikoj većini ljudi i samo pominjanje stomatologa „izvadi živce“, upravo zbog bolnih stanja koje prate ove posjete.

Liječenje kanala korjena ili endodontska terapija spada u najmanje popularne stomatološke intervencije. Kolokvijalni izraz „vađenje živca“ i sam asocira na bol. Ipak, zahvaljujući napretku stomatologije, to više nije bolan zahvat jer se danas po pravilu odvija u lokalnoj anesteziji, te pacijenti najčešće ne osjećaju bol. Liječenje kanala korjena se odnosi na stomatološki tretman u unutrašnjosti zuba, u kojoj je smještena zubna pulpa. Većini ljudi zubna pulpa je poznata kao “zubni živac”, ali bitno je naglasiti da se u pulpi ne nalazi samo živac, već i krvni i limfni sudovi, vezivo i druge ćelije. Najčešći uzrok oštećenja pulpe je duboki karijes pri čemu bakterije djeluju na zubnu pulpu, te ona može reagovati upalom (koja je bolna) ili laganim odumiranjem pulpe, nekrozom, koja često prolazi i bez jasnih znakova. Vrlo često se ovakve promjene sasvim slučajno otkriju prilikom rutinskog rentgen snimanja pojedinačnog zuba ili OPG snimka cijele vilice. Iste promjene rjeđe mogu uzrokovati i traume nastale djelovanjem fizičke sile, toplotne sile pri brušenju zuba bez adekvatnog hlađenja ili hemijske, ukoliko su korišteni neadekvatni materijali.

Kako prepoznati oštećenje pulpe?

Glavni znak oštećenja pulpe je bol koja može biti spontana, ili provocirana. Često se kod iznenadne upale bol pojačava tokom noći, a istovremeno slabo reaguje na lijekove za ublažavanje bolova. U nekim slučajevima možemo osjećati bol tokom jela ili u uz korijen zuba primijetiti i malu “bubuljicu”odnosno fistulu. Posebnu nelagodu pacijent osjeća ako je prvi simptom otok, najčešće nakon što se probudi ujutro sa natečenim obrazom, bez ikakvog bola ili prethodnog upozorenja!

Kako znati da je endodontska terapija potrebna?

Sam postupak endodontskog liječenja započinje uzimanjem podataka o toku bolesti, kliničkim pregledom te izradom rentgen snimka. Stomatolog

se na liječenje kanala korijena odlučuje na osnovu lokalnog nalaza uz obaveznu analizu stanja svih zuba, stanja u usnoj šupljini i opšteg zdravstvenog stanja organizma. Istovremeno i faktori poput novca i vremena postaju bitni pri konačnoj odluci o provođenju endodonske terapije.

Kako se provodi endodontska terapija?

Proces liječenja zuba sastoji se od uklanjanja upaljenog, oštećenog ili propalog sadržaja iz unutrašnjosti zubnog kanala, ručnu ili mašinsku mehaničku obradu unutrašnjih zidova kanala poznatim „iglama“, ispiranje posebnim rastvorima, ukoliko je prisutna infekcija korištenje antimikrobnih „bioloških“ punjenja i konačno hermetičko punjenje ili brtvljenje kanala specijalnim pastama i kočićima. Nakon završetka procesa liječenja neophodna je restauracija krune zuba izradom plombe ili fiksne protetske nadoknade. Preporučeno je da se to obavi u vremenu od mjesec dana od punjenja kanala korijena. Terapiji se mogu dodati antibiotici, ali samo u slučaju naglog otoka ili kod pojave opštih simptoma (temperatura). U slučaju pojave bolova, po potrebi se primjenjuju analgetici.

Endodontska terapija se može izvesti ili u jednoj seansi ili liječenje zahtijeva više posjeta stomatološkoj ordinaciji. Ovo zavisi od dijagnoze, odnosno stanja zuba. Ako je postojao periapikalni proces ili granulom zub se nakon endodontskog tretmana ponovno kontroliše nakon šest mjeseci, nakon godinu, odnosno dvije godine. Uspješnost liječenja procjenjuje pojavom cijeljenja granuloma, njegovog iščezavanja i procesa stvaranja nove kosti na njegovom mjestu. Ovaj segment endodontskog liječenja je jako bitan jer pokazuje da se periapikalni proces može liječiti endodontskim tretmanom što u velikom broju slučajeva pomaže i izbjegavanju hirurškog tretmana. Uzrok nastanka procesa uz vrh korijena su mikrorganizmi iz korijenskog kanala. Nakon što njih uklonimo granulom sam zacijeli. Zub koji je liječen će neko vrijeme vjerovatno biti osjetljiviji od drugih zuba, dok se procesi obnove i zarastanja ne završe i s tim pacijent mora biti upoznat. Neophodno je strpljenje, al i redovne kontrole kod stomatologa. Ako je endodontska terapija dobro provedena, zub nastavlja funkcionisati kao i ranije i predstavlja izuzetno dobru osnovu za eventualnu buduću protetsku nadoknadu. Ukoliko endodontski tretman nije dao zadovoljavajuće rezultate postoji mogućnost ponavljanje liječenja (revizija starog punjenja), neka od hirurških procedura poput apikotomije ili čak konačno vađenje zuba. Postoji mnogo razloga zašto endodontska terapija nekada nije uspješna. Ponekad su razlozi u samoj građi zuba, rasporedu kanala pri čemu nije moguće iglama ući u kanalski sistem i kanale obraditi na zadovoljavajući način. Nekada je uzrok greške i sam stomatolog koji se ne pridržava pravila i principa struke. Ipak neophodno je naglasiti da liječenje zuba treba biti prvi izbor i da se nijedna nadoknada izgubljenog zuba ne može mjeriti sa dobro izliječenim korijenom zuba. Ovo je višestruko bitno za pacijenta, funkcionalno i estetski, ali i u finansijskom smislu jer je endodontska terapija značajno jeftinija od ostalih mogućih tretmana.

Jedna od misija stomatologa je mijenjanje zdravstvene svijesti naših

pacijenata koji se još uvijek olako odlučuju na vađenje zuba koji boli, bez razmišljanja o mogućim posljedicama.

Ugodno Vam „vađenje živaca“.