IZBJELJIVANJE ZUBA – Posao za stomatologa

izbjeljivanje

Lijepi, bijeli zubi povećavaju samopouzdanje i pomažu da nas drugi ljudi lakše prihvate. Potreba za „bisernim“ zubima nije nova, zabilježeno je da počeci tretmana izbjeljivanja zuba sežu još u 19. vijek, ali ipak trend izbjeljivanja zuba raste u zadnjih desetak godina. Na tržištu se pojavljuju različiti materijali, kao i nove, efikasnije metode izbjeljivanja.
Zubi mijenjaju boju usljed vanjskih uticaja, i to čestog konzumiranja kafe, čaja, začina, cigareta. U početnim stadijima, ova obojenja moguće je ukloniti abrazivnim pastama, pjeskarenjem ili ultrazvukom. Unutrašnji uzroci promjene boje zuba vezani su za korištenje određenih vrsta antibiotika ili promjena
boje može nastati liječenjem zuba, pri čemu razgrađeni sastojci zubne pulpe mogu dovesti do obojenja zuba, naročito kod upotrebe neadekvatnih materijala.
Razlikujemo izbjeljivanje vitalnih i avitalnih zuba. Kod avitalnih zuba iz korijenskog kanala je ranije izvađen živac, pa se ovakvi zubi izbjeljuju pojedinačno, apliciranjem gela za izbjeljivanje unutar zuba. Vitalni zubi imaju očuvan živac, te se izbjeljuju izvana, i to više zuba odjednom. Materijali koji se koriste za izbjeljivanje su hidrogen peroksid i karbamid peroksid u različitim koncentracijama. Pacijent mora biti upoznat s realnim mogućnostima izbjeljivanja zuba, jer prognoza i konačni rezultat zavise od uzroka i stepena obojenja zuba. Uspjeh izbjeljivanja zuba zavisi od više faktora, iako se u većini slučajeva, uz pridržavanje svih protokola najčešće postižu odlični rezultati. Ograničenja za tretman izbjeljivanja zuba su prvenstveno vezana za starost pacijenta. Ne preporučuje se izbjeljivanje zuba kod osoba mlađih od 16-18 godina, dok kod starijih pacijenata moramo biti svjesni limitacija terapije koje diktira trenutno stanje pacijenta. Izbjeljivanje se ne preporučuje kod trudnica i dojilja. Ako na zubima postoje zubni ispuni – plombe dešava se da korištenje izbjeljivača dovede do razlike u boji zuba i ispuna, što zahtijeva promjenu ispuna.
Jedna od neželjenih pojava izbjeljivanja zuba je preosjetljivost čiji nastanak zavisi od stanja zubnih tkiva, ali i od vrste i koncentracije sredstva kojim vršimo izbjeljivanje. Veće koncentracije hidrogen peroksida mogu djelovati na meka tkiva – gingivu, usne i jezik, ukoliko nisu adekvatno zaštićene. Istovremeno, treba imati u vidu da pretjerano izbjeljivanje zuba može dovesti do pojave plavičaste obojenosti zuba, koja je pokazatelj pretjerane upotrebe izbjeljivača zbog čega dolazi do drugačijeg loma svjetlosti na zubnoj površini. Pretjerana potreba za izbjeljivanjem zuba u literaturi je nazvana bleachorexia i predstavlja vid ovisnost o izbjeljivanju zuba. Izbjeljivanje zuba u nekontrolisanim uslovima, sredstvima kojima ne poznajemo ni porijeklo niti detaljan sastav, može biti veoma rizično i dovesti do neugodnih komplikacija.
Ipak, ukoliko se izbjeljivanje vrši pod kontrolom stomatologa, korištenjem materijala licenciranih proizvođača, uz pridržavanje datih uputa rezultati koje postižemo bit će odlični, a neželjeni efekti svedeni na minimum.

Mr. sc. Vedran Jakupović, doktor stomatologije